Hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom

Hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom, poznata u narodu kao "mišja groznica", je akutna virusna bolest uzrokovana hantavirusima. Oporavak je obično polagan i može potrajati nekoliko mjeseci.Liječenje je simptomatsko.

Preventivne mjere:

  • Spriječiti ulazak glodavaca u stambene i gospodarske objekte zatvaranjem pukotina i rupa u zidovima i podovima

  • Redovito provoditi deratizaciju.

  • Hranu i piće osigurati i zaštititi od pristupa glodavaca, a za pohranu koristiti zatvorene spremnike.

  • U prostorijama ne ostavljati smeće.

Hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom, poznata u narodu kao "mišja groznica", je akutna virusna bolest uzrokovana hantavirusima.

 

U Hrvatskoj je bolest prvi put utvrđena 1952. godine, i od tada se pojavljuje svake godine sporadično, a povremeno se registriraju i epidemije ( veći broj oboljelih osoba) kao što je bilo 1995., 2002., i 2012. godine. Bolest se javlja uglavnom u kontinentalnom području Hrvatske.

 

 

 

 

 

Rezervoar i izvor zaraze

 

Rezervoar (nosioci) zaraze su mali šumski glodavci : šumski, poljski i žutogrli miš, te poljskavoluharica.

 

Izvor zaraze su izlučevine inficiranih glodavaca (izmet, urin i slina).

Mali šumski glodavci su glavni nositelji i prenositelji virusa, koji kod njih ne dovode do pojave simptoma bolesti.

 

Putovi prijenosa

 

Aerogeno – čovjek se zarazi udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih šumskih glodavaca – to je i najznačajniji put prijenosa.

Kontaminiranom hranom, vodom, te onečišćenim rukama. Bolest se ne prenosi sa čovjeka načovjeka.

Najčešće obolijevaju ljudi koji rekreativno, ili zbog prirode posla dugo borave u prirodi (šumski radnici, poljodjelci, lovci i sl.), jer su često u izravnom, ili neizravnom dodiru s malim divljim glodavcima.

Čovjek se može zaraziti i u zatvorenim prostorima (podrumi, tavani, ostave, garaže i sl.) u kojima borave zaraženi glodavci, te se može stvoriti velika koncentracija virusa u prašini.

 

 

Klinička slika bolesti

 

Bolest se najčešće javlja 1 do 2 tjedna nakon izlaganja izlučevinama zaraženih glodavaca, ali inkubacija može biti i do 2 mjeseca.

 

Bolest počinje naglo, s visokom tjelesnom temperaturom, zimicom, jakom glavoboljom, bolovima u mišićima, leđima i trbuhu, zamućenim vidom, crvenilom lica (nalik na opekline u gotovo 90 %slučajeva), crvenilom konjuktiva, te ponekad osipom. Naknadno se mogu razviti znakovi bubrežnog zatajenja, kao što su pad krvnog tlaka i oskudno mokrenje, te krvarenje po koži, sluznicama i unutrašnjim organima.

 

Oporavak je obično polagan i može potrajati nekoliko mjeseci.

 

Liječenje je simptomatsko.

 

 

Preventivne mjere:

 

  • Spriječiti ulazak glodavaca u stambene i gospodarske objekte zatvaranjem pukotina i rupa u zidovima i podovima

  • Redovito provoditi deratizaciju.

  • Hranu i piće osigurati i zaštititi od pristupa glodavaca, a za pohranu koristiti zatvorene spremnike.

  • U prostorijama ne ostavljati smeće.

 

 

Kod čišćenja kuća i gospodarskih zgrada koje nisu stalno nastanjene:

  • Dezinficirati kontaminirana područja sa dezinficijensima prije čišćenja,

  • Primijeniti vlažno čišćenje uz obaveznu primjenu maski za nos i usta gumenih rukavica, uz što manje podizanje prašine

 

Kod boravka u prirodi:

  • Osobne stvari i hranu ne odlagati direktno na tlo

  • Ne ostavljati ostatke hrane i druge otpatke u prirodi

  • Ne sjedati ni ležati izravno na tlu u prirodi pogotovo ako su na tim mjestima uočeni glodavci ili njihovi tragovi

  • Prije jela ili uzimanja cigarete dobro oprati ruke vodom i sapunom, ili ih tretirati dezinficijensom na bazi alkohola

  • Ne koristiti vodu iz lokvica i neuređenih šumskih izvora

  • Ne dirati uginule glodavce rukama

  • Po povratku iz prirode obavezno oprati ruke.

 

 

Tekst pripremila:

Magdalena Guksić, dr.med.

spec. epidemiolog