Svjetski dan pružanja podrške osobama s epilepsijom – Ljubičasti dan
Ljubičasti dan najpoznatiji je neslužbeni dan u svijetu. Obilježava se 26. ožujka na svim kontinentima i više od stotinu zemalja svijeta te je proglašen najutjecajnijim međunarodnim danom u svrhu podizanja razine osviještenosti o epilepsiji. Osnovan 2008. godine na inicijativu djevojčice Cassidy Megan, njenih roditelja i Udruge za epilepsiju iz Nove Škotske u Kanadi.Zbog osjećaja usamljenosti i nerazumijevanja, Cassidy koja je tada bila devetogodišnja djevojčica s epilepsijom, izrazila je želju svima govoriti o epilepsiji i pokazati kako se ljudi s epilepsijom ne razlikuju od drugih ljudi.Hrvatska se 2010. godine uključila u obilježavanje ove manifestacije. Djelovanjem Hrvatske udruge za epilepsiju i Referentnog centra za epilepsiju MZRH KBC Zagreb 2010. godine organizirana su predavanja i događanja u nekoliko nastavnih ustanova.Ove godine obilježit će se već 15. Ljubičasti dan u Hrvatskoj i održati već 8. biciklijada! Središnja manifestacija ponovno će postati tradicionalna manifestacija „Bicikliraj za epilepsiju!“ koja će se održati u nedjelju, 24. ožujka 2024. godine, okupljanjem i prigodnim skupom na Europskom trgu u Zagrebu.
Epilepsija je jedna od najčešćih kroničnih neuroloških bolesti. Poremećaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu, praćen abnormalnostima u elektroencefalogramu. Bolest od koje možemo oboljeti u svakoj životnoj dobi, od ranog djetinjstva do visoke starosti i to zato što vrlo različita oštećenja mozga mogu dovesti do epilepsije. Neka oštećenja mogu se dogoditi još prije rođenja ili pri teškom porođaju, a neka se mogu dogoditi u bilo kojoj dobi, poput traume mozga ili tumora. U odrasloj dobi najčešći su uzroci moždani udari, ozljede glave, intoksikacije, odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola ili droga te tumori i infekcije. Nasljedna predispozicija, tj. genetski čimbenici također imaju ulogu u pojavi epileptičkih napadaja. U svim tim slučajevima postoji oštećenje mozga koje dovodi do epileptičkih napadaja pa se takve epilepsije nazivaju simptomatskim.No, u mnogim se slučajevima pojava epilepsije ne može povezati s nekim jasno definiranim uzrokom. Takva epilepsija naziva se idiopatskom, a očituje se epileptičnim napadajima, iznenadnim epizodama poremećene motorike, senzibiliteta, ponašanja, percepcije, a u određenom broju slučajeva i svijesti. Tijekom napadaja mogu se javiti grčevi mišića, smetnje osjeta, njuha, vida ili sluha kao i određeni stupanj poremećaja svijesti. Vrlo je važno znati kako ispravno postupiti i pomoći osobi koja ima napadaj što će ovisiti o konkretnim okolnostima, primjerice je li do napadaja došlo u kući ili negdje na javnome mjestu, je li riječ o osobi za koju znamo da ima epilepsiju ili je možda riječ o prvom napadaju. Uvažavajući brojne razlike, treba se pridržavati sljedećih pravila:
Ne dopustite da vas uhvati panika!
Spriječite tjelesne ozljede, osobito glave!
Osobu koja ima napadaj postavite u bočni položaj!
Ne pokušavajte ništa stavljati u usta!
Ne pokušavajte napadaj prekinuti sputavanjem mišićnih kontrakcija!
Dobro je da su u blizini samo osobe koje pružaju pomoć!
Tijekom napadaja i nakon njega neka vaše djelovanje i način govora budu umirujući!
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije oko 50 milijuna ljudi širom svijeta ima epilepsiju. Procjenjuje se da šest milijuna ljudi u Europi boluje od epilepsije, a svake se godine dijagnosticira 300.000 novih slučajeva bolesti.
Liječenje oboljelih od epilepsije vrlo je kompleksno i zahtijeva interdisciplinarni pristup.Liječenje započinje nakon obrade od strane liječnika primarne zaštite te liječnika specijalista neurologa ili neuropedijatra epileptologa. Liječenje epilepsije danas može biti vrlo uspješno, a dosadašnja istraživanja naglašavaju potrebu da bolesnici rano potraže pomoć za svoje napadaje. Postoji mnogo različitih antiepileptika i mnogi od njih mogu pomoći – kada se daju za pravu vrstu napadaja i u pravoj dozi. Kako bi liječenje bilo uspješno potrebno je da bolesnik pravilno uzima lijekova, razvije zdrave životne navike i izbjegava okolnosti i lijekove koji mogu izazvati napade. Liječenje se vrlo rijetko sastoji od primjene odgovarajućih kirurških zahvata, a potrebna je i pomoć psihologa i psihijatra.
Priredila: Azra Damjanov Štefančić, bacc.med.techn.
Izvori:
Payment options
