Spolno prenosive bolesti

Spolno prenosive bolesti

 

Spolno prenosive infekcije (SPI) i u slučaju izraženih simptoma spolno prenosive bolesti (SPB), veliki su javnozdravstveni problem kako globalno, tako i u našem društvu. Razlog tome su njihova velika proširenost, ali i mogućnost brojnih komplikacija te veliki ekonomski troškovi koje iziskuje njihovo liječenje. SPI uzrokuje više od 30 mikroorganizama (virusa, bakterija, gljivica i drugih raznih vrsta parazita), a godišnje u svijetu od ovih infekcija oboli nekoliko stotina milijuna ljudi. 

SPI prenose se prvenstveno izravnim kontaktom tijekom spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog ili analnog) s inficirane na zdravu osobu ili im je spolni kontakt jedan od načina prijenosa. Mogu se prenijeti i putem krvi, npr. zajedničkom uporabom igala kod iv. korisnika droga ili tijekom trudnoće i poroda sa zaražene trudnice na dijete. Uz poznavanje „klasičnih“ bakterijskih SPI poput kapavca (gonoreje), sifilisa (luesa) ili mekog čankira (ulkus mole), razvoj novih dijagnostičkih metoda omogućio je otkrivanje i drugih uzročnika. Među „novim“ SPI značajne su klamidijaza i infekcije uzrokovane mikoplazmom i ureaplazmom. Posebno veliki problem predstavljaju virusne SPI za koje još ne postoje lijekovi koji u potpunosti dovode do njihova izlječenja. Od virusnih SPI najpoznatija je infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV), a učestale su i herpes simpleks infekcija (HSV), infekcija humanim papiloma virusom (HPV), ali i virusne žutice poput hepatitisa B (HBV) i hepatitisa C (HCV) koji se mogu prenijeti i spolnim kontaktom. Učestale su i kandidijaza, trihomonijaza, šuga (svrab) te ušljivost uzrokovana stidnim ušima. Iako čine samo 25% spolno aktivne populacije, približno 50%-60% svih zaraženih mlađe je od 25 godina. U Hrvatskoj su danas gonoreja i sifilis najvažnije „klasične“ SPI, a od „novih“ posebno značenje imaju klamidijaza, trihomonijaza te HPV, HSV, HIV/AIDS, HBV i HCV infekcije.

 

SPI u početku često protječu „tiho“, tj. bez ikakvih simptoma ili su ti simptomi izrazito blagi te se zaražena osoba (iako već tada zarazna za spolnog partnera) najčešće ne javlja liječniku. Asimptomatski tijek i posljedično neprepoznavanje infekcije relativno često su razlog ne provođenja liječenja. Zbog toga mogu nastati kronične infekcije reproduktivnog i urinarnog sustava koje kod žena mogu dovesti do neplodnosti, izvanmaterničke trudnoće i raka vrata maternice, a kod dojenčadi i odraslih do prijevremene smrti. Kod muškaraca neliječene infekcije često rezultiraju kroničnom upalom prostate. Stoga, u slučaju pojave i neznatnih simptoma ili postojanja nedoumica po pitanju (spolnog) zdravlja nakon spolnog kontakta te posebno nakon nezaštićenog odnosa s nepoznatom osobom, potrebno je javiti se što prije liječniku. Preporuča se obratiti pažnju na:

-bol, peckanje i osjetljivost pri mokrenju i/ili tijekom spolnog odnosa,

-neobičan (pojačani ili promijenjeni) iscjedak iz vagine, penisa (mokraćne cijevi), anusa,

-bolove i otok u preponama (testisima),

-bolove i osjetljivost u donjem dijelu trbuha,

-krvarenje između menstruacija,

-osjetljivost, pečenje, žarenje, svrbež ili nadraženost u području spolovila ili anusa,

-pojavu osipa, mjehurića, ranica, kvržica, bradavica, odnosno bilo kakvih izraslina na/u spolovilu, anusu i/ili ustima.

-pojavu drugih općih simptoma poput umora, povišene tjelesne temperature, proljeva, slabosti i sl. (ove i/ili slične smetnje mogu uzrokovati i bolesti koje se ne prenose isključivo spolnim kontaktom).

 

Liječenje SPI potrebno je provesti kod oba partnera do potpunog izlječenja, tj. do negativizacije nalaza. Ovim načinom liječenja izbjegava se kod stalnih partnera tzv. „ping-pong fenomen“ (opetovano prenošenje infekcije s neliječenog na izliječenog partnera), odnosno sprječava se daljnje širenje infekcije. Uz izuzetak virusnih, SPI uzrokovane bakterijama i ostalim mikroorganizmima danas se uspješno liječe. Kao što je rečeno, virusne SPI ne mogu se izliječiti nego se liječenjem simptomi najčešće ublažavaju, odnosno u slučaju HIV infekcije lijekovi mogu smanjiti broj virusnih čestica u tijelu i odgoditi pojavu simptoma bolesti. Također, znakovi SPI mogu se djelomično povući odnosno nestati i bez liječenja, ali usprkos tome zaražena osoba nije zdrava, nego je i dalje zarazna za spolnog partnera.

 

Mladi često nedovoljno znaju o uzročnicima SPI, njihovom prijenosu kao i o bolestima koje uzrokuju. Usprkos tome, istraživanja pokazuju rast udjela mladih koji se rano upuštaju u prvi spolni odnos. Također, njihovo znanje o korištenju zaštite od trudnoće i od SPI često je nedovoljno i površno. Sve su to razlozi da se sa spolnom edukacijom kao djelom prevencije započne prije stupanja u spolne odnose. S druge strane, iako danas najmanje vjerojatna, najsigurnija mjera prevencije je apstinencija, tj. suzdržavanje od spolne aktivnosti. Odgađanje stupanja u prvi spolni odnos, kao i u odnos tijekom nove veze smanjuje rizik od SPI zbog psihičkog i fizičkog sazrijevanja mlade osobe, ali i zbog boljeg upoznavanja novoga partnera, odnosno njegovog prethodnog rizičnog spolnog ponašanja. Uzajamna vjernost partnera bitno smanjuje rizik od SPI, nasuprot čestih mijenjanja spolnih partnera kada je taj rizik izrazito povećan. Redovito pravilno korištenje prezervativa u stabilnoj te izrazito u slučajnoj vezi („seks za jednu noć“) štiti od SPI i od neželjene trudnoće. Zaštita je uspješna od SPI koje se prenose izravnim kontaktom sa ekskretima (npr. ejakulatom i vaginalnom sluzi) ili zaraženom sluznicom, ali je kod SPI koje se prenose izravnim kontaktom preko kože (npr. HPV i HSV infekcije) neučinkovita ako žarište infekcije nije prekriveno prezervativom. Potrebno je naglasiti da korištenje drugih načina zaštite (kontracepcijskih pilula, brojanje plodnih dana, prekinutog snošaja i sl.) štiti s određenim uspjehom od trudnoće, ali ne i od SPI. Za prevenciju nekih SPI (HBV, HPV) danas postoje učinkovita cjepiva. HPV cjepivo štiti od dva ili četiri tipa HPV virusa (tipovi 6,11,16,18) koji su odgovorni za 70% karcinoma vrata maternice i 90% virusnih bradavica u predjelu genitalija. Cijepiti se treba prije prvog spolnog odnosa, a procijepljenost ovim cjepivom ne isključuje redovite ginekološke preglede žena.

Kao korisna mjera prevencije pokazalo se i testiranje protiv SPI. Osim razgovora s novim partnerom o SPI prije odluke u stupanju u spolni kontakt, potrebno je obratiti pažnju na njegovo ponašanje koje povećava rizik od SPI (uzimanje alkohola, droga, promiskuitet, nasilnost).

 

 

 

dr.sc. Tomislav Dijanić, dr.med.

spec.epidemiolog