16. studeni MEĐUNARODNI DAN TOLERANCIJE

ŠTO JE TOLERANCIJA?

Naziv tolerancija nastao je iz latinskog glagola tolerare, koji znači „trpjeti“, „podnositi“.

U svakom društvu, a i u životu svakog pojedinca, ima mnogo toga što treba otrpjeti ili podnijeti, pa se uvriježilo naziv tolerancija koristiti u nekoliko različitih značenja.

Tolerancija najčešće označava mogućnost podnošenja tjelesne ili duševne boli, neugode, stresa ili negativnih okolinskih pritisaka. Za neke posebno neugodne okolne čimbenike ili pojave koriste se i posebni nazivi, tako da govorimo o toleranciji anksioznosti, toleranciji na frustracije, toleranciji rizika i dr. Čini se da se u novije vrijeme uvriježilo za gotovo svaku neugodu ili ishodom nejasnu, nepredvidivu situaciju pozvati u pomoć toleranciju, pa tako govorimo i o toleranciji dugova, toleranciji prema duševnim bolestima  i dr.

U svim ovim oblicima tolerancije postoje među ljudima velike razlike, koje su uzrokovane svojstvima živčanog sustava pojedinca, ili su pak naučene, stečene. 

Kako tolerancija uvijek podrazumijeva neku vrstu podnošenja, trpljenja – to u određenoj mjeri vrijedi i za socijalnu toleranciju.  Socijalna tolerancija se događa na dvije bitne razine:

Prvo, na spoznajnoj razini, dakle u mislima i tvrdnjama,  priznajemo da nam se nešto kod nekih ljudi ne sviđa (kultura, običaji, vjera, stil odijevanja…), ali priznajemo da imaju pravo na to (svoju vjeru, običaje, stil…) Drugo, na čuvstvenoj razini zatomljujemo svoje negativne emocije prema nečemu ili nekome i sprječavamo izražavanje istih.

Na ponašajnoj razini se tada tolerancija očituje kao uljudno, prema potrebi i pomagačko ponašanje prema ljudima s kojima se zbog bilo kojeg razloga ne bismo družili po vlastitom izboru  te kao toleriranje stvari koje nam se ne sviđaju, ali ih, zbog toga što nekomu drugomu nešto znače, podnosimo.

Tolerancija općenito uključuje, dakle, podnošenje ljudi i stvari  koje zbog nečega smatramo nepoželjnima, kao i dopuštanje vjerovanja, uvjerenja i akcija za koje bismo željeli da ne postoje.

U međuljudskim odnosima, kada govorimo o toleranciji, bilo bi opravdano da umjesto „podnošljivosti“, govorimo o „snošljivosti“ – jer kako koristimo izraz „snositi odgovornost“ za svoja djela i riječi, tako izraz snošljivost može uključiti i značenje „preuzimanja odgovornosti za one druge“. To je upravo značenje u kojem se tolerancija koristi u društvenim odnosima.  

Tolerancija se često uspoređuje sa ravnodušnošću, što vodi u pasivnost. Naprotiv, tolerancija je aktivan odnos, što znači aktivno suzdržavanje.  

Aktivna tolerancija nije puko podnošenje nekoga ili nečega što nam smeta ili se ne sviđa, već opći stav „živi i pusti drugoga da živi“. Takva tolerancija temelji se na spoznaji i uvjerenju da svi ljudi imaju ista temeljna prava. Iz te činjenice proizlazi aktivna snošljivost njihove različitosti po izgledu, rasi, vjeri, obrazovanju, dobi, spolu, idejama itd.

Drugim riječima, iako nam „nisu simpatični“ i razlikuju se od nas ili od većine po nekom svojstvu ili osobini, aktivno ćemo se založiti u zaštiti prava koja im pripadaju. 

GRANICE TOLERANCIJE

Kada govorimo o toleranciji, čini se samim po sebi razumljivim kako ona mora imati i svoje čvrsto određene granice  - dakle ne može se odnositi na bilo koji oblik diskriminacije, na nasilje i druge potencijalne štetne pojave. Ne treba tolerirati ljudska obilježja i ponašanja koja ugrožavaju druge ljude ili ima na bilo koji način štete, a nad kojima pojedinac ima kontrolu.

TOLERANCIJA SE UČI

U svakodnevnom životu u svakoj prigodi, prostoru ili vremenu kojem uz nas žive i drugi ljudi pokazuje se i naša snošljivost i nesnošljivost. To znači kako se i tolerancija i netolerancija izražava na poslu, u obitelji, u kafiću ili trgovini, za upravljačem automobila ili hodajući ulicom. Tolerancija je oblik prosocijalnog ponašanja. Dva ključna izvorišta tolerantnog ponašanja su empatija i moralne vrijednosti pojedinca.

Zbog čega bi netko htio postati tolerantniji?

Tolerantnije osobe imaju bolje odnose s drugima, opušteniji su svim situacijama, manje se izlažu ljutnji, stresu, jednostavno – zdraviji su.

Kako postati tolerantniji?

Tolerancija ne znači da se sa svime slažemo i sve prihvaćamo, već biti stalno svjestan da drugi imaju različito mišljenje i to prihvatiti. Biti tolerantan ne znači prestati iznositi svoje mišljenje, već ga iznositi bez osuđivanja i napadanja.

Njegujte barem nekoliko od ovih vrlina:

•   budite otvoreni prema novim sadržajima
•   pretresite svoje stereotipije i predrasude 
•   cijenite različitosti
•   imajte na umu da je netolerancija pokušaj pojednostavljivanja života, gdje ste vi uvijek apsolutno u pravu, bez potrebe da puno razmišljate
•   pokušajte sve staviti u širu perspektivu
•   vježbajte suosjećajnost – empatiju uvijek, u svakom razgovoru
•   imajte na umu da što ste sposobniji tolerirati više ideja i ponašanja, to ste razumnija osoba
•   efikasan način da budete tolerantniji je da budete u svemu skeptični; što više u sva sumnjate, to ste tolerantniji
•   ako pak želite imati čvrsta uvjerenja, razgovarajte o njima ali ih ne namećite drugima

NEPRIJATELJI TOLERANCIJE su zatvoreni um, strah, predrasude….

Tolerancija nije izum  ljudskog roda. Među mnogim životinjskim vrstama postoje oblici ponašanja koje bismo mogli okarakterizirati kao tolerantno i netolerantno, a koje je u funkciji održavanje zajednice. Usprkos pretpostavci da je neki oblik tolerancije postojao među ljudima, a možda i među svim razvijenijim živim bićima, već od samih početaka našeg udruženog postojanja, tolerancija o kojoj danas govorimo stoljećima je u tolikoj mjeri zatirana i sprječavana, da za njezino pravo postojanja u civiliziranom društvu tek treba izboriti.

16. STUDENOG 1995. GODINE ČLANICE UNESCO-A POTPISALE SU I USVOJILE DEKLARACIJU O PRINCIPIMA TOLERANCIJE.

U njenom prvom članku, objašnjava se i značenje pojma tolerancije, što ćemo ovdje ukratko prenijeti:

1.1.Tolerancija je poštivanje, prihvaćanje i uvažavanje bogate raznolikosti svjetskih kultura, oblika izražavanja i načina života. Potiče ju znanje, otvorenost, komunikacija i sloboda misli; ona je sklad različitosti. To nije samo moralna dužnost, već i politički i zakonski zahtjev(…)

1.2. Tolerancija nije ustupak, povlastica, podilaženje ili ugađanje (…)

1.3. Tolerancija je odgovornost koja podržava ljudska prava, pluralizam, demokraciju i vladavinu zakona. Ona podrazumijeva odbacivanje dogmatizma i apsolutizma (…)

1.4. (…) življenje  tolerancije ne znači toleriranje društvene nepravde, napuštanje ili slabljenje nečijeg uvjerenja. To znači da se svatko može slobodno pridržavati vlastitih uvjerenja prihvaćajući da se drugi pridržavaju svojih (…),  prihvatiti činjenicu da ljudska bića, prirodno različita u svom izgledu, položaju, govoru, ponašanju i vrijednostima, imaju pravo živjeti u miru i biti što jesu…

Sastavila: Margita Radanović, dipl.psiholog

Izvori:

1.        Krizmanić, M. i Kolesarić, V. (2003) Tolerancija u svakidašnjem životu, Psihologija tolerancije, Naklada Slap, Jastrebarsko
2.        http://unesdoc.unesco.org/images/0015001518/1518300eo.pdf